Belje

Ovaj blok zgrada je sledeći u nizu, odmah iza Duševne Bolnice i Prijemnog Odeljenja.
Nalazi se na adresi Paunove ulice, od brojeva 39. do 55.

Klikni na sliku za izlistavanje cele galerije

Na mestu Današnjeg Belja, preciznije kod današnjeg Maksija, kod pretposlednje stanice trolejbusa, postojao je spomenik junaku iz vremena vladavine Turaka, Urošev grob. Na žalost istorijske podatke o Urošu nismo uspeli niti da pronadjemo niti da saznamo nešto više o njemu.

Takođe na mestu današnje pretposlednje stanice trolejbusa, kod Maksija, se nalazila već pomenuta česma koja je bila ozidana crvenim kamenom.

Ovom bloku zgrada pridružićemo i dve ulice koje su u neposrednoj blizini i navešćemo objašenjenja zašto i po kome te ulice nose ime.

Plitvička
Više o Plitvičkim Jezerima možete pročitati ovde

Kragujevačkih Đaka
Više o spomen parku u Kragujevcu možete pročitati ovde

Komšije iz Belja koji su se pojavljivali u medijima

Ana Ranisavljević, 2002. godine pojavljivala se i na televiziji i u novinama kao učesnica izbora za “Miss Fantastic”. Prilog sa televizije na žalost nismo sačuvali ali jesmo ovu sliku iz tadašnjih dnevnih novina. Ana je rođena 18.05.1979. godine, odrasla na drugom spratu Paunove broj 39. Išla je u odeljenje 8/2 u koje je u šestom razredu došao i danas uspešni fudbalski trener Marko Nikolić koga ćemo pomenuti u poglavlju Gorica. U njihovom razredu bio je i pokojni Aca Perić koga smo pomenuli u poglavlju Prvak. Bila je omiljena kako u svom razredu tako i među ostalim vršnjacima sa Banjice. Uvek nasmejana i vedra, inicijator i strastveni pokretač svih zanimljivih druženja, događaja, okupljanja. Vrata njihovog malog stana bila su širom otvorena za sve. Posebna atrakcija, njihovim vršnjacima, za to vreme bili su njihovi dečiji kreveti „zakačeni na plafonu“, umesto tadašnjih klasičnih kreveta na sprat koje je imala gotovo svaka četvoročlana porodica. Ne postoji drugar i drugarica iz tog perioda koga Ana i njena dve godine starija sestra Staša nisu vodile ili pozivale na letnje raspuste u njima omiljeni grad Bečej. Zajedno sa svojom sestrom Stašom bila je i član mladih izviđača tadašnjeg izviđačkog odreda „Filip Filipović“ o kome smo pisali u poglavlju Drugak u priči o pokojnom Vladanu Todoroviću - ćopi. Od malih nogu, oko dvadeset godina Aninog života na Banjici pa i kasnije po preseljenju, njena nerazdvojna drugarica bila je mali sivkasti čupavi pas Tina.

Kristina, Tina, Čarneli rođena 19.11.1980. godine, sa svojim suprugom Vladimirom Nikolićem i tada jednogodišnjim sinom Matejom, pojavila se na naslovnoj strani prvog broja magazina Mamina kuhinja 01.10.2005. godine.

Marko Ristić bio je gost na Kopernikus televiziji gde je govorio o zdravom načinu života, vežbanju, značaju kretanja, pravilnoj ishrani i hidrataciji. Marko je rođen 05.05.1979. godine, odrastao je u ulici Kragujevačkih đaka na Banjici i u osnovnoj školi Bora Stanković išao u odeljenje VIII/4. Završio je Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja -DIF, odsek Kondiciona priprema i aktivan je trietlonac i pri odsluženju vojnog roka bio je pripadnik 63. padobranske brigade. Juna 2010. godine preselio se u Dohu glavni grad Katara gde je živeo i radio punih 10 godina posle čega se svojom petočlanom porodicom vratio u Beograd i nastavio posao kojim se bavio i u Kataru. Marko na jutubu ima serijal kratkih priča pod nazivom Moj povratak u otadžbinu u kome Marko prenosi svoja iskustva svima onima koji rade u inostranstvu a razmišljaju o povratku u otadžbinu.

Branislav Krajišnik, pojavljivao se 2015. godine na televiziji "Studio B" gde je svirao sa svojim bendom Tičeri. Bane je rođen 15.12.1979. godine. Odrastao je u Paunovoj 49. u Belju. U osnovnoj školi Bora Stanković išao je u odeljenje VIII/4 sa Markom Ristićem koga smo u pasusu iznad Baneta. Danas, kao otac dvoje dece sa svojom porodicom živi takođe na Banjici u Paunovoj 81. Bane je završio Filološki fakultet pa pored muzike radi kao profesor engleskog jezika u školi.
Tičere čine dva člana beogradskog indie rok kover benda The Banes. Pored toga što su repertoar ovog benda prilagodili zvuku akustičnih gitara - Arctic Monkeys, Franz Ferdinand, Kings of Leon, The Strokes, Queens of the Stone Age, The Coral, The Kooks, The Zutons, White Stripes, The Raconteurs... - na svirkama Tičera možete povremeno čuti i izlete u klasične numere ikona alternativne muzike, odnosno imena poput Radiohead, Jeff Buckley, The Beatles, The Smiths, Blur, Depeche Mode... Ova ravnoteža mainstream i underground zvuka je ono čime Tičeri uvek garantuju prijatnu i živu atmosferu među poznavaocima dobre gitarske muzike.”












                 

Poznati stanovnici Belja

Svetlana, Ceca Kitić reprezentativka Jugoslavije u rukometu koja je 1988. godine od strane rukometne svetske organizacije proglašena je za najbolju rukometašicu sveta a 2010. godine od iste organizacije za najbolju rukometašicu sveta svih vremena. 1984. godine osvojila zlatnu medalju na Olipmijskim igrama u Los Anđelesu. četiri godine pre toga srebrnu na Olipmpijskim igrama u Moskvi. Sa svojim drugim suprugom, Draganom Dašićem rukometašem i ljubavlju iz srednjoškolskih dana, od 1982 do 1986. godine živela je na Banjici u ulici Kragujevačkih đaka broj 15. Sa Draganom koji i danas živi na toj adresi Svetlana ima sina Nikolu koji je rođen 1982. iste godine kada su Dragan i Svetlana stupili u brak. O Svetlani Kitić napisane su dve knjige Svetlana Kitić Kraljica Rukometa - Zoran Stanojlović i Priča o Svetlani Kitić najboljoj rukometašici sveta svih vremena - Svetlana Vujčić.
„Svetlana Kitić (Tuzla, 7. jun 1960) je bivša jugoslovenska rukometašica. Igrala je za Jedinstvo iz Tuzle i Radnički Beograd. Sa Radničkim je 1980. i 1984. osvojila Kup evropskih šampiona. a 1986. i Kup pobednika kupova. Za najbolju rukometašicu sveta proglašena je 1988. godine. Aktivnu igračko rukometnu karijeru okončala je 2006. godine u svojoj 46 godini u redovima Jedinstva iz Tuzle. Od 2006. pa do 2008. godine je obavljala dužnost sportskog direktora Ženske rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Sa 48 godina se ponovo aktivirala kao igračica u klubu Radnički. Sa ženskom rukometnom reprezentacijom Jugoslavijeje učestvovala na olimpijskim igrama 1980. u Moskvi osvojila srebrnu olimpijsku medalju. četiri godine kasnije na olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu, sa reprezentacijom Jugoslavije osvojila je zlatnu olimpijsku medalju. Za najbolju mladu igračicu sveta, proglašena je 1977. godine. Proglašena je za najbolju rukometnu igračicu sveta za 1988. godinu, od strane Svetske rukometne federacije. Na osnovu glasova u anketi Svetske rukometne federacije (avgust 2010) ubedljivo, sa čak 84,1% glasova, proglašena je za najbolju rukometašicu svih vremena.“ Izvor Vikipedija.

Dejan i Ivana Pataković. "Dejan Pataković (Beograd, 23. maj 1941 - Beograd, 27. april 2019) bio je jugoslovenski i srpski novinar, karikaturista i humorista. Veći deo karijere proveo je kao urednik dnevnog lista Politika a pisao je i televizijske scenarije. Rođen je 23. maja 1941. godine u Beogradu. Diplomirao je istoriju umenosti na Filozofskom fakultetu u Beogradua, a prvu karikaturu objavio je 1958. godine u časopisu Jež. Veći deo karijere proveo je kao urednik dnevnog lista Politike, 25 godina kao urednik u -Politici Ekspres-, a deceniju i po kao glavni urednik magazina -Huper-. Satiričnu rubriku -Kaktus-, u -Ekspresu-, pisao je 23 godine. Pored novinarskog rada, pisao je himnu za emisiju -Vreme sporta i razonode- Radio Beograda, a popisuje i oko 300 epizoda emisija -Jovanovići-, -Popodne jednog pauna-, i mnogih drugih. Od 1967. godine sarađivao je sa Milovanom Ilićem na radio emisiji -Minimaks-. Dve godine pisao je tekstove za Batu Živojinovića u Jutarnjem programu Televizije Beograd. Na Radio Beogradu 202 dve godine je vodio zabavno-muzičku emisiju -Krug dvestadvojkom- Tokom karjere pisao je scenarija i za televizije Sarajevo i Zagreb, dok je na TV Beograd sarađivao sa Jovanom Ristićem na televizijskoj emisiji Sedam plus sedam koja je osvojila -Srebrnu ružu- na festivalu u Portorožu i učestvovala na festivalu -Zlatna ruža Montrea-. Ojbavio je tri diska za dečjim pesmama, sarađivao sa Borisom Bizetićem, Sedmoricom mladih i mnogim drugim muzičarima. Preminuo je 27. aprila 2019. godine u Beogradu. Dobitnik je nagrade -Jovan Hadži Kostić- za najboljeg aforističara godine, priznanja -Slobodan Kostić- za humor i satiru, nagrade Kulturno prosvetne zajednice -Zlatni beočug-, za trajni doprinos kulturi" Izvor: Vikipedija.
Otac je novinarke i muzičke urednice Ivane Pataković, koju možete čuti na ovoj adresi.

Dušan Nedeljković književnik, tv i radio voditelj, rođen 21.08.1964. godine u Beogradu a na Banjici je živeo od 1980. do 2006 godine, u Paunovoj broj 43. „Bio je urednik kultne radio-emisije Ritam srca, na Studiju B jedan je od rodonačelnika komercijalnog Jutarnjeg programa Radija B92, pokretač demo top-liste na Studiju B, radio voditelj kultne emisije “Zagrej stolicu”, na B92. Bivši je stjuart i zvezda srpske blogerske scene. Objavljivao je tekstove u prestižnim magazinima (Fame, Prestup, Playboy, Time Out, Vodič za život) i dnevnim novinama (Borba, Pres, Politika). Scenarista je serije ček In. Njegovo pojavljivanje na književnoj sceni obeležio je roman Ponedeljak. Usledili su romani Afrika, Poranio Milorad, Mamurluk, Rođeni zli kojima se po rečima eminentnih ljudi svrstao u doajene urbanog narativa. Živi u Beogradu. Oženjen je Bojanom, s kojom ima ćerku Anju i sina Rašu.“ Izvor: Laguna. Dodatno o Dušanu možete pročitati na Vikipediji.

Zoran Zoki Jeremić reprezentativac Srbije u košarci u kolicima i igrač grčkog košarkaškog kluba Dodekenisosu za osobe u kolicima. Zoki je kao potpuno zdrava beba, zbog vakcine primljene u pogrešno vreme morao da se navikne na protezu za nogu koju je savladao vrlo vešto, dostojanstveno ali i prkosno. Više o tome možete čuti od samog Zokija na ovoj adresi. Rođen je 19.06.1983. godine i kao većina banjičke dece završio je osnovnu školu "Bora Stanković". Zoran živi u Belju u Paunovoj broj 51.

Milan Đerisilo - Đera muzički producent iz sveta hip hop muzike koji je radio na mnogim poznatim pesmama domaće rep scene čiji spisak možete videti ovde. Đera je svoju muzičku karijeru započeo 1994. godine kao giratista grupe Definite Choice.
Bio je jedan od deset članova prvobitne postave najpoznatijeg domaćeg rep sastava Beogradski sindikat gde se i okumio sa Boškom Škabo Ćirkovićem.
Odrastao je u Plitvičkoj ulici, prekoputa Belja.

Miki Đerisilo, pet minuta mlađi brat blizanac Milana Đere Đerisila, bivši fudbaler i izuzetno popularna legenda američkog malog fudbala, koji već dugi niz godina radi kao igrač i trener malog fudbala u Americi.
"Rođen je 02.09.1973. u Beogradu gde je igrao za Crvenu Zvezdu, OFK Boegrad, FK Milicionar i omladinski nacionalni tim Srbije. Zatim je otišao u Ameriku gde se sa velikih terena seli na manje terene fudbala u zatvorenom. Tamo je igrao za klubove malog fudbala kao što su „Kansas City Comets“, „Orlando Sharks“, „Detroit Ignition“, „Chicago Riot“ i „Detroit Waza“. Dva puta je bio izabran za tim zvezda američke lige malog fudbala (MISL -Major Indoor Soccer League). Trenirao je „Kansas City KH MAC“, „Kansas City Futura“, „Michigan ODP“ „Plymouth Christian Academy“ i Nacionalni tim fudbalske reprezentacije Srbije čiji je bio i kapiten." Izvor: Plymouthsoccer.

Snežana Petrović voditeljka jutarnjeg programa na tv Studio B, Happy, Pink, RTS. Snežana živi u Belju u broju 45. Više o Snežani možete pročitati ovde

Igor Marković , novinar, komentator i suvozač iz sveta reli trka auto sporta. Rođen je 25.08.1975. Živeo je u ulici Kragujevačkih Đaka na Banjici i u osnovnoj školi „Bora Stanković“ bio je parna smena odeljenja VIII/4. U odeljenje je išao sa Ines Meštrović prerano preminulom novinarkom Studija B koja je živela u Bulevaru oslobođenja broj 104. na Drugaku. Učiteljica im je bila Desanka Desa Todorović.
Novinarstvom iz oblasti automobilskih trka počeo je da se bavi na SOS kanalu oko 1996. godine. Uporedo sa tim bio je suvozač na reli trkama Vojkanu Pijeviću koga smatra za svog mentora u auto sportu a potom Drašku Topaloviću, Veterinru u klasi do 1400. kubika u “folksvagen polu” sa kojim je 2000. i 2001. godine osvojio dve vicešampionske titule i jednu pobedu na Interspid reliju 2000. godine. Potom je bio suvozač svom pokojnom venčanom kumu Mirku Martinoviću u vozilu Klio Vilijems sa kojim je nažalost prilikom trke YU relija 23.09.2003. godine u Mitrovcu na Tari imao fatali udes u kome je njegov kum Mirko izgubio život. Posle ove tragedije Igor se punih 16. godina nije takmičio da bi 2019. ponovo u ulozi suvozača pristupio ekipi Dušana Borkovića sa kojim osvaja i titulu 52. Srbija relija sa vozilom Škoda Fabia R5. Ovom pobedom pobednik Srbija relija je posle punih 27. godina ponovo bila domaća ekipa.
Pre ove titulle, sa Mirkom Martinovićem je 2002. i 2003. godine osvojio dve šampionske titule u reli prvenstvu države. Takođe Igor i Mirko pobedili su na 8. relija u klasi do 2000. kubika u vozilu “reno klio vilijams”, od kojih je jedna pobeda ostvarena i u generalnom plasmanu na reliju Balkan 2003. godine.
Igor je kao novinar radio i za „Sat reviju“ a sa kolegama Nenadom Vićentićem, Goranom Živanovićem i Branislavom Pijevićem 09.11.2010. godine osnovao je MM power, jedan od danas najuticajnijih klubova sa velikim brojem članova, tamičara i funkcionera a koji u svom nazivu nosi pokretački slogan tragično nastradalog Mirka Martinovića. Igora kao gosta emisije Lap 76 možete videti na ovoj adresi.

Zoran Rajšić (1972. godine, Beograd) je vizuelni umetnik i perfomer. član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS), MAPA Balkon, Srpskog akademskog društva „Vizantija“ i grupe BAZAART sa kojim je radiona interdisciplinarnom projektu "Mit kao sudbina" , na dekonstrukciji nematerijalnog nasleđa i ispitivanju problema istorijskog diskontinueta tokom 20. veka u Srbiji. Zoran Rajšić je studirao na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu. U oblasti likovnih umetnosti obrazovao se u školi kod Sergeja Jovanovića (1984-1989. godine) i u Centru za likovno obrazovanje Šumatovačka škola (1989-1991). U okviru master programa MAPA (eng. Moving Academy for Perfoming Arts) u Amsterdamu stiče iskustvo u intedisciplinarnoj primeni vizuelnih i izvođačkih umetnosti. Izvor Vikipedija.
„Učestvovao je u više samostalnih i grupnih izložbi u Srbiji i regionu, među kojima se izdvajaju In memoriam srpskom selu (DNK za veštačku oplodnju), 8 autentičnih, Međunarodna grupna izložba Kolaža i asamblaža, Memorijal Jovan Marković – Kameni, Portret kroz vreme. Autor je performansa izvođenih u Srbiji i Evropi, među kojima se izdvajaju Sedam dana, Otkrivanje, Baka je mrtva, ubili smo je ti i ja, Nlue Vesper, Only red i Lepote života.“ Izvor Danas.

Komšije iz Belja koji su nas prerano napustili

Branislav Oparušić - Opke (1979 - 04.12.2001.) Do šestog razreda osnovne škole živeo je na Banjici, u Plitvičkoj ulici. Bio je neparna smena, I-VI/3, generacije 1979. 1992. ili 1993. godine odselio se na Karaburmu i tamo se zbližio sa svojim nerazdvojim drugarom Nebojšom Tošićem Tošom. Opke i Toša, tako su ih znali i zvali na Karaburmi. Njegove tadašnje drugarice sa Banjice opisuju ga rečima „Bio je sjajan dečko, imao je stav mangupa ali sa velikim srcem“. Sahranjen na zemunskom groblju, na parceli broj 8. grobno mesto broj 528.

Dejan Duh (1973. - 2019.) Bio je dobar, tih, miran i povučen čovek. Dok se pre više godina nije preselio sa Banjice živeo je u Belju na adresi Paunova 49.

Filip Lepojević (17.02.2002. - 05.09.2020.) tragično nastradali mladi komšija koji je živeo u Paunovoj broj 49. Sahranjen je na groblju Orlovača na parceli broj 11b, mesto broj 23. 10.11.2020. godine na zidu Bulevara oslobođenja broj 104. Filupu je naslikan mural.

Mane Jelenić rođen 08.07.1980. godine, bio neko koga je poznavalo celo naselje.. Krupan, visok, nasmejan, dobroćudan.. Uvek se javi u prolazu.. Živeo je u Belju u Paunovoj broj 39.. preminuo je 18.12.2020. iznenada od posledica izliva krvi u mozak. Sahranjen je na Novom Groblju na parceli broj 13.

Milan Jankulović u naselju poznatiji po nadimku Caki (1972. - 10.11.2022.) Išao je u osnovnu školu Bora Stanković, odrastao je u kući u ulici Milovana Markovića, u delu gde se nalazi arheološko nalazište Neolitski grad Usek Banjica.