Generalice

Ovo je najmanji blok zgrada. Ušuškan i sakriven među krošnjama drveća, namenjen generalima bivše
SFR Jugoslavije. Reč je o dve niske odvojene zgrade sa po dva spojena ulaza koji se nalaze u ulici Baštovanskoj od broja 1. do broja 7.

Klikni na sliku za izlistavanje cele galerije

Banjički Potok

Ulicom Josipa Slavenskog se od Generalica stiže do Banjičkog Potoka. Zajedno sa ulicama Plitvička i Kragujevačkih Đaka i ova ulica izlazi na Paunovu - Belje Goricu ili Prijemno Odeljenje i sve tri ulice vode do Banjičkog Potoka. U pomenutim Banjičkim uličicama nema stambenih blokova zgrada već su tu privatne kuće.
Više o Banjičkom "Kaljavom" potoku možete pročitati na stranici Okretnica pod pasusom Jezerce

U ulici Josipa Spavenskog nalazi se muzej knjige i putovanja, Adligat, porodice Lazić.

Ulica Josipa Slavenskog
Više o Josipu Slavenskom možete pročitati ovde

                     

Klikni na sliku za silazak do Potoka

U "Generalicama" je snimana scena eksplozije automobila iz prve epizode domaće serije „Besa“ 2018. godine. U seriji se pojavljuje inaš komšija Bojan Jovin koga smo pomenuli na stranici Prijemno.

Komšije iz "Generalica" koji su se pojavljivali u medijima

Siniša Borovica, komšija koji je kaonavijač bio na čuvenoj utakmici u Zagrebu na stadionu Maksimir 13.05.1990. godine. Utakmicu su tada prekinuli nemiri koji su kasnije okarakterisani kao počeci ratnih sukoba i raspada zajedničke države Jugoslavije. Tom prilikom kamera je snimila i Sinišu u beloj majici i farmerkama, maramom na glavi, cigaretom u ustima i podignutim rukama kako sedi na ogradi i navija pred početak meča i Sinišu možete videti na samom početku snimka, pre isteka prve sekunde, na ovoj ardesi.

"...Tada je velika grupa Dinamovih navijača uletela na teren, prekinula utakmicu, dok se većina igrača i delegata sklonila. Dinamovi navijači su krenuli zatim ka južnoj tribini da se fizički obračunaju sa Zvezdinim navijačima. Ostala je nerazumljiva činjenica da se u tom momentu na stadion obezbeđivao mali broj pripadnika policije, tako da su Dinamovi navijači uspeli da unesu kamenice, flaše, cigle, sa kojima su krenuli da gađaju Zvezdine navijače, smeštene na tzv. „Južnom stajanju“, u tom trenutku potpuno nezaštićenom delu tribine. Zvezdaši su zatim počeli da lome reklamne table na stadionu, kako bi se njima zaštitili od projektila, kojima su bili gađani. Dok su oni lomili table, Zagrebačke televizijske kamere planski su preusmerene ka njima, ne bi li se sva pažnja gledalaca usredsredila na njih i kako bi oni kasnije bili okrivljeni za nerede. Usledio je fizički obračun između Dinamovaca i Zvezdaša, koji je trajao gotovo sat vremena, a deo tih nereda zabeležile su kamere TV Zagreba. Tokom nereda je prvi put javno zapaljena zastava SFRJ, čime je u Zagrebu i SR Hrvatskoj jasno pokazana netrpeljivost prema jugoslovenstvu i idejama "Bratsva i Jedinstva". Kapiten NK Dinamo Zvonimir Boban, je čak šutnuo policajca Refika Ahmetovića, čime je pokazao nepoštovanje prema državi u kojoj živi i takvim postupkom dao loš primer navijačima Dinama. Sat vremena nakon početka nereda i divljanja navijača, pojavile su se jake policijske snage, koje su ispraznile stadion, zadržavši Zvezdaše na stadionu." Izvor: Vikipedija.

Mihajlo Tripić, trenutno prvi savetnik, konzul i otpravnik poslova srbije u Tel Avivu, pojavljivao se u medijima kao izveštač sukoba između Izraela i Palestine. Mihajlo je rođen 1971. godine, živeo je na Banjici u delu koji zovemo „Generalice“, išao je u parnu smenu osnovne škole „Bora Stanković“.
Stariji je brat Miloša Tripića koji se takođe pojavljivao u medijama kao direktor prodaje kompanije Bambi.
Miloš je rođen 1975. godine i takođe je bio parna smena osnovne škole „Bora Stanković“. Oženjen je Tamarom Tripić potpredsednicom Demokratske stranke.

Vojislav Danilović 1994. godine pojavio se u kratkom dokumentarnom filmu Vidimo se u čitulji. Snimajući ulice Beograda za kadrove potrebne filmu, režiser je kamerom prešao i preko grupice momaka koji su se tog dana našli na velikom odmoru ispred svoje srednje škole u centru grada. Tom prilikom je kamera uhvatila i desni profil našeg komšije iz naselja Vojislava, Voje, Danilovića. Voja je pripadnik generacije 1977, odrastao je u Baštovanskoj ulici prekoputa banjičkog tržnog centra, gde je dugi niz godina vlasnik kultne banjičke prodavnice „Renesansa“ ispred koje se i danju i noću punih 25 godina okupljaju mnoge banjičke generacije. Voju smo pominjali i na stranici Soliteri u priči o banjičkom klubu malog fudbala.
U parodiji snimljenoj deset godina posle filma „Vidimo se u čitulji“ lik Mihajla Divca poslužio je jednom drugom našem komšiji za svoju ulogu. Naime, Zdravko ćorić bivši komšija koji je devedesetih godina doselio na Banjicu u Crnotravsku 1b i sa koje se odselio dvehiljaditih godina, u filmu Mala trola puna kontrolora inspirisan pričom Mihajla Divca na komičan način predstavlja tadašnje avanture pri vožnji gradskim saobraćajem. Zdravko je pripadnik generacije 1979. ali nije išao u banjičku lokalnu osnovnu školu sa svojim vršnjacima iz naselja, već je završio o.š. „22. decembar“ na Dedinju.
“Deset godina nakon kultnog dokumentarnog filma -Vidimo se u čitulji-, koji govori o žestokim momcima devedesetih godina, grupa beogradskih entuzijasta pod zajedničkim umetničkim produkcijskim imenom -Ginemo Ekstra- snimila je amaterskom kamerom parodiju na ovaj film pod nazivom -Mala trola puna kontrolora-. Dok u originalnom filmu akteri govore o životu i smrti na beogradskim ulicama, tema ove parodije je opasnost koju donosi svakodnevno švercovanje u gradskom prevozu!” Izvor: Blic.

Komšije iz "Generalica" koji su nas prerano napustili

Veselin Pavlović - Vesa (1979. - 07.06.1998.) Veseli, nasmejani, svetlokosi, mršavko sa pegicama na licu. Njegova spoljašnjost precizno je oslikavala ime koje je nosio. Nikada nasilan ni prema kome. Prekid njegovog života u to vreme izazvao je reakcije i u medijima. Do tadašeg priloga BK televizije nismo uspeli da dođemo. Imao je samo 19.godinai bio je zaposlen kao konobar u kafiću koji se zvao "Forca Roma". Vesa je živeo u Baštovanskoj ulici, u kućicama prekoputa Generalica i tržnog centra Banjica. Sahranjen je na topčiderskom groblju na parceli broj 1. mesto broj 93.

Poznati stanovnici Generalica

Aleksandar Dika Stojanović bivši golman Crvene Zvezde iz slavne generacije koja je igrala finale Kupa UEFA sezone 1978 - 1979. Između ostalog ostao upamćen i po primljenom golu kada ga je Maradona lobovao sa 20 metara u utakmici odigranoj 20.10.1982. godine. Zvezda 2 - 4 Barselona.
Ćerka Aleksandra Dike Stojanovića, Ana, išla je u O.Š. Bora Stanković sa generacijom 1979. u odeljenje 8/1.

"Rođen je 19.06.1954. godine u Kragujevcu. Fudbalsku karijeru započeo u kragujevačkom Radničkom. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 2 utakmice. Za Crvenu zvezdu je branio na 143 prvenstvene utakmice. Sa Crvenom zvezdom je osvojio tri titule prvaka države: 1977, 1980. i 1981. godine, i jednom kup 1982.Po završetku karijere radio je u beogradskoj Crvenoj zvezdi kao trener golmana u vreme Slavoljuba Muslina. U Muslinovom štabu bio je i u Lokomotivi iz Moskve." Izvor Vikipedija.

"U legendarnoj sezoni 1978/79, stariji Dika Stojanović je branio na svih 12 utakmica u Zvezdinom evropskom pohodu do finala Kupa UEFA. On i Dule Savić jedini su u ekipi odigrali sve mečeve u ovom takmičenju i rekorderi su kluba po broju nastupa u jednoj sezoni u evrokupovima.U svojoj poslednjoj sezoni u Zvezdi (1982/83) u Kupu pobednika kupova, najbolji fudbaler svih vremena, Dijego Maradona lobovao je Stojanovića sa velike udaljenosti i postigao gol, a slavnom asu je zbog sjajnog poteza aplaudirao ceo stadion, pa i Zvezdin čuvar mreže. Barselona je slavila u Beogradu sa 4:2, a kasnije je i eliminisala Zvezdu u revanšu osmine finala sa 2:1. Dika je i ove sezone bio standardan u timu sa 28 odigranih utakmica u šampionatu.Karijeru je nastavio u grčkom Egaleu iz Atine, za koji je od 1983. do 1985. godine branio na 44 ligaške utakmice. U sezoni 1985/86 na 11 mečeva je čuvao mrežu Dijagorasa sa Rodosa, a u drugom delu te sezone branio je u osam susreta u dresu novosadske Vojvodine.Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je dve utakmice. Debitovao je 13. juna 1979. godine u pobedi protiv Italije (4:1), a poslednji put je branio za nacionalnu selekciju 16. septembra 1979. godine u trijumfu nad Argentinom (4:2). Osvojio je i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine." Izvor internet stranica Moja Crvena Zvezda.
Čuvena generacija koja je u sezoni 1978/1979 izbacila Arsenalu 3. kolu tadašnjeg Kupa UEFA. Na slici se nalaze i komšije sa Banjice: Dragan Miletović u gornjem redu treći sa leva na desno.Odmah do njega, Zoran Filipović u gornjem redu četvrti sa leva na desno. Milan Mile Jovin, u gornjem redu sedmi sa leva na desno. Aleksandar Dika Stojanović u srednjem redu, pretposlednji, osmi sa leva na desno i Miloš Šestić u donjem redu sedi na klupi peti sa leva na desno.

Dragan Janjić, novinar i osnivač agencije Beta.
"Rođen u Loparema u Republici Srpskoj, 06.10.1955. godine. Preminuo u Beogradu 31.12.2020. Završio Filološki fakultet u Beogradu. Novinarstvom počeo da se bavi u Politici. Od 1983. godine zaposlen u Tanjugu koji je napustio 1994. godine, kada je počela da radi novisnka agencija Beta, čiji je jedan od osnivača. U Beti bio zamenik glavnog i odgovornog urednika a zatim glavni i odgovorni urednik. 2006. godine postavljen na mesto pomoćnika ministra kulture za medije. Sa tog mesta 2008. godine prelazi u Politiku, gde je zamenik glavnog i odgovornog urednika. Učestvovao u osnivanju NUNS-a čiji je član Izvršnog odbora." Izvor Media Centar Beograd.

Miroslav Miki Perić, multimedijalni umetnik, muzičar, vajar, slikar, glumac, rođen januara 1977. godine. Oko 1991. godine doseljava se u naše naselje na adresu Baštovanska 18, kada se od obdaništa Ljolja krene nizbrdicom ka Generalicama, pretposlednja kapija sa leve strane. Iz ratom zahvaćenog Sarajeva nije uspeo da izvuče gitaru ali je u autobus za Beograd uredno spakovao svog Vučijaka po imeju „Arna“ koja je bila ranjena i nosila je geler u oku. Živeći kao naš komšija, završavao je Dizajnersku školu na Dedinju pa se najverovatnije po završetku srednje škole i odselio, neke 1995. ili '96. Družio se sa Banjičkom generacijom 1975. a bliske komšije kojima je izrađivao ikone su ga obožavale kao i njegovog brata takođe vajara i umetnika. Komšije kažu da u Zoo Vrtu postoji statua papagaja koju je izvajao Miki. Miki kao glumac u parodiji na emisiju "Utisak Nedelje" komične tv serije Nadrealna Televizija.

Viktor Lazić osnivač i vlasnik Banjičkog muzeja knjige i putovanja Adligat.
"Rođen je 1985. godine u Beogradu gde i danas živi. Pohađao je osnovnu školu Bora Stanković na Banjici, Završio Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Bavi se širokom lepezom poslovnih, kulturnih i društvenih aktivnosti pa je nosilac mnogih nagrada i sertifikata. Advokat i doktorand kineskog prava, poliglota i ovlašćeni prevodilac, licencirani turistički vodič, ambasador Srpskog bibliofilskog društva, spoljni saradnik Geografskog instituta -Jovan Cvijić- SANU, filatelista i numizmatičar. Osnivač je i predsednik Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat, direktor Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti. član je Udruženja književnika Srbije. 13. decembra 2019. godine, na svečanoj sednici Skupštine opštine Voždovac, povodom obeležavanja Slave Opštine Sveti Andrej Prvozvani, dobio je počasnu titulu zaslužnog građanina Voždovca kao čuvar kulturne tradicije, predsednik i osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju -Adligat-. Obišao je preko 90 zemalja na svimkontinentima i na putovanju proveo ukupno deset godina. Najveće putovanje je trajalo 421 dan tokom 2009/2010. godine koje je opisao u knjizi -Velika avantura-. Postao je poznat po vožnji i noćenju u ruskom džipu, Ladi Nivi.Putopisi Viktora Lazića su poznati po tome što opisuju predele u kojima nema turista, otkrivaju nove turističke destinacije, kulture i prirodne lepote za koje malo ljudi zna. Naslednik je dvesta godina duge tradicije porodične Biblioteke -Lazić-&&. Izvor Vikipedija.

Slobodanka Rakić Šefer akademska slikarka i dobitnica Vukove nagdare. Gospođa Slobodanka od izgradnje naselja živi u Baštovanskoj broj 7. Njen atelje se nalazi u malom tržnom centru u ulici Josipa Slavenskog.
"Rođena je 27.01.1953. godine u Dunavištu kraj Šapca. . Diplomirala je 1976, a 1978. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu i završila postdiplomske studije na istom fakultetu. član je ULUS-a i Udruženja umetnika Šapca od 1977. godine, LADE - Društva srpskih umetnika od 1978. godine, kao i ULUPUDS-a od 2012. godine. Učestvovala je na preko šest stotina likovnih izložbi kod nas i u inostranstvu.Oko 2.700 njenih radova nalazi se u brojnim kolekcijama na svim kontinentima. Veliki broj njenih dela je u muzejsko-galerijskim ustanovama nekadašnje Jugoslavije, kao i u mnogim državnim i privatnim kolekcijama.O njenom radu pisali su likovni kritičari i istoričari umetnosti, novinari, pisci, pesnici, sociolozi kulture, filozofi, kolege i ljudi različitih profesija... Oko 2.000 tekstova, prikaza, pesama i likovnih kritika posvećeno je njoj i njenim delima.Nekoliko desetina knjiga i časopisa koristilo je njene slike i crteže za svoje naslovne strane ili korice, a zastupljena je i u mnogim knjigama. Godine 2006. u izdanju -Derete-, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Srbije, objavila je knjigu Ispod streje dedine kolibe. Knjiga je posvećena najranijem detinjstvu provedenom u selu Lipolist i govori o narodnim običajima u Mačvi polovinom prošlog veka. Književna kritika je ovu knjigu lepo primila i ona je i danas rado čitana.Druga knjiga, pod nazivom Kuća puna milja, u pripremi je za štampu. U ovoj knjizi se govori o različitim ličnostima, njenim profesorima od osnovne škole do fakulteta, kolegama sa studija, ljudima koje je srela i sa kojima se družila kao i o mnogim drugim temama." Izvor Vikipedija.
Gospođu Slobodanku možete videti i čuti u emisiji Prelistavanje.

Tamara Krstić novinarka i književna kritičarka, urednik na Radio Beogradu 1, Autor emisije Kod dva bela goluba. Rođena je 05. juna 1974. Diplomirala je na grupi za srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao novinar, prati domaću književnu, kulturnu i medijsku scenu na Radio Beogradu 2, gde uređuje temat Gutenbergov odgovor. Objavljuje književne kritike, prikaze i intervjue. Bila je član žirija za dodelu nagrada „Biljana Jovanović“ i „Timočka lira“ koju dodeljuje Radio Beograd 2.

Simonida Milojković književnica rođena 26. februara 1972. godine u Beogradu. Tokom studija novinarstva na Fakultetu političkih nauka pisala je tekstove za poznate pevače. U dnevnim novinama Blic radi od 1999. godine kao novinar specijalizovan za priče o domaćem džetsetu. Književnošću se bavi od 2007. godine kada je izašla njena prva knjiga Grabljivica. Po romanu Ljubav u doba kokaina igrana je i pozorišna predstava u Akedemiji 28. Simonida se honorarno bavi i marketingom – piše scenarija za televizijske i radio reklame i osmišljava reklamne slogane. Hobi ove novinarke i spisateljice je pilotiranje avionom „cesna 172“ i helikopterom „robinson 44“.
U osnovnoj školi Bora Stanković išla je u odeljenje VIII/3.
I danas živi na Banjici u Borskoj ulici prekoputa tržnog centra.

Jovan Ilić Deretić (08.01.1939 - 06.06. 2021.) komšija koga dodajemo ovde iako nije živeo u ovom delu Banjice već u Beranskoj ulici bliže Trošarini. Desetinama godina unazad radio i pisao iz lokala banjičkog tržnog centra. U početku se lokal nalazi u suterenu da bi se kasnije preselio na prvi sprat. Osim u blizini tržnog centra, gospodina Deretića mogli ste sresti i kod solitera gde je umeo da parkira svoj mali svetlo plati fijat punto.
„Jovan Ilić Deretić je rođen u Orovacu kod Trebinja, bio je srpski publicista, pseudoistoričar, inženjer, političar i istaknuti predstavnik srpske autohtonističke škole. Glavni predmet njegovog istraživanja jeste bila srpska antička istorija, koju zvanična istoriografija ne poznaje. Njegovi tekstovi govore o postojanju srpske antičke istorije od 2000. godine p. n. e, pa do 7. veka, kada su po zvaničnoj istoriji, Srbi došli na Balkan zajedno sa drugim slovenskim narodima. Studirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu 1961/62 godine, a 1963. godine je napustio Jugoslaviju i otišao prvo u Francusku gde je studirao od 1964. do 1966 godine na Tehničkom koledžu u Parizu, a potom je od 1967. do 1970. godine studirao istoriju u Lionu. Stekao je počasni doktorat pravau SAD. Do 1997. godine živeo je u čikagu kada se preselio u Beograd. “ Izvor Vikipedija.

"Milan Kamponeski rođen 06.11.1975. godine u Beogradu. Bavio se dugo politikom, kao i filmom i muzikom za TV produkciju. Radio je i u štampanim medijima, kao što su “Kurir”, “Glas javnosti”, “Borba”. Široj javnosti je poznat pod pseudonimom Amitz Dulniker, pod kojim objavljuje svoje tekstove. Internet dnevnik koji je on nazvao “Besmislenim dnevnikom jednog h8-era”, postao je jedan od najčitanijih blogova u našoj zemlji. Njega piše svakodnevno da bi, kako kaže, imao šta da čita na internetu.“ Izvor: Wannabe magazine.
„Tokom devedesetih u nekoliko navrata živeo i radio u Minhenu. Konačno se vraća u Beograd 1998 zbog pretnje bombardovanja Srbije i priključuje se Demokratskoj stranci i Otporu. U Demokratskoj je bio član Izvršnog odbora stranke u dva navrata u periodu 2000 - 2004. 2004 sa čedomirom Jovanovićem, Branislavom Lečićem, Goranom Petrovićem i Nikolom Samardžićem osniva Liberalno demokratsku frakciju i obavlja posao generalnog sekretara sve do prerastanja iste u LDP 2005. Pisao kolumne za dnevne listove Borba i Kurir. Pisao za više različitih portala u Srbiji, kao što su Tarzanija i Wannabe Magazine.“ Izvor: Krokodil.
Milan je živeo u kućama preko puta zgrada koje zovemo „Generalice“. U osnovnoj školi Bora Stanković išao je u odeljenje VIII/5 sa Vukom Jeremićem koga smo pominjali na stranici Drugak i Brankom Arbajterom koga smo pominjali na stranici Prvak.

Komšije iz "Generalica" koji su nas prerano napustili

Bojan Kovačević, Koča, pripadnik generacije 1977. Živeo je u Plitvičkoj ulici blizu Tehnogasa i išao u osnovnu školu „Bora Stanković“. Na Banjici je bio poznat kao Boki vulkanizer, koji je radio kod pet Solitera. Uvek nasmejan i druželjubiv, pun pozitivne energije. Posle naizgled bezazlene operacije, koja se na žalost iskomplikovala, napustio je ovaj svet. Sahranjen je 11.03.2023. na groblju Orlovača.